[ Pobierz całość w formacie PDF ]
predah, zna%0ńi da ne mo~e bez njega. Ako tome ne prida zna%0ńenje, bit će
gore. Ako se pokori, organizam će brzo doći u normalu. Lijekovi neće
biti potrebni, samo potpuno mirovanje i disciplina. Odle~ati bez
kretanja dan, a joa bolje dva, i slomljeno će se rebro spojiti, aavovi će se
zategnuti, oslabljeni miaići obnovit će gipkost.
Prije aest godina u Vladimiru Grin je bje~ao iz transporta robijaaa.
Razbio je ogradu vagona, sko%0ńio na tra%0ńnice, ali krivo - to%0ńno pred
stra~ara. Dobio je ubod bajunetom pod lopaticu. Dok je bje~ao od
potjere, krivudao je izmeu pruge i kompozicija, lea su mu bila mokra
od krvi. Kona%0ńno se pritajio u skladiatu meu balama ov%0ńjega runa. Nije
se mogao izvući, bjegunca su posvuda tra~ili. Ostati takoer nije mogao,
bale su po%0ńeli utovarivati na vlak, ostajalo ih je sve manje i manje.
Rasparao je jednu, uvukao se unutra, izmeu zaudarajućih i mokrih
ko~a, o%0ńito su ih namjerno namo%0ńili radi veće te~ine. Dodatni je teret
zbog toga bio neprimjetan. Utovariva%0ńi su zahvatili krupnu balu
kukama, povukli je po podu. Izvana su zape%0ńatili vagon, i vlak je lagano
krenuo na zapad, pored obru%0ńa, pored patrola. Kome bi palo na pamet
provjeravati plombirani vagon? Kompozicija je putovala do Moskve
polako, aest dana. Grin je gasio ~e tako ato je sisao vla~nu vunu koja se
teako suaila, a jeo nije uopće jer nije imao ato. Ali, nije oslabio, već
naprotiv, oja%0ńao je, zato ato je dvadeset %0ńetiri sata dnevno volju
usmjeravao na krpanje organizma. Hrana se za to nije pokazala
nu~nom. Kada su u Moskvi prilikom sortiranja otpe%0ńatili vagon, Grin je
sko%0ńio na zemlju i mirno proaao k izlazu pored mamurnih, ravnoduanih
istovariva%0ńa. Nitko ga nije pokuaavao zaustaviti. Kada je dospio do
partijskog doktora i pokazao mu ranu na leima, ovaj se zapanjio - rupa
je sama zarasla.
Davna uspomena donijela je rjeaenje.
Sve će ispasti jednostavno, samo da Lobastov pristane.
Mora pristati. Već zna da se BG snaaao bez njegove pomoći. I za
Sver%0ńinskoga zna. Bojat će se odbiti.
Imao je joa jednu ideju, zasad neprovjerenu. Nije li upravo Timofej
Grigorjevi%0ń tajanstveni korespondent TG? Vrlo vjerojatno. Lukav, opre-
zan i lakom na tue tajne. Premazan je svim mastima, igra svoju igru, a
kakvu, to samo on zna.
Ako je tako, joa će prije pomoći.
Tiho, da ne uznemiri Zimovku, probudio je Jemelju. Poluglasno mu je
objasnio nalog, ukratko, jer iako se %0ńini aeprtljom, brzo shvaća.
Jemelja se autke odjenuo, poravnao dlanom svijetlu kosu, navukao
kapu. Pogleda li ga tko, neće zadr~ati pogled. Obi%0ńan tvorni%0ńki radnik,
kod Lobastova takvih ima na tisuće.
Izveo je iz staje konja, pobacao na saonice vreće, odozgo nemarno
nabacio rogo~inu i krenuo po svje~em snijegu kroz pustaru, prema
mra%0ńnim skladiatima.
Sada treba %0ńekati.
Grin je nepomi%0ńno sjedio kod prozora, brojao otkucaje srca i osjećao
kako se, kao da ga bockaju iglice, spaja razrezano meso, kako se
sastavlja koatani prijelom, kako se aire jedne prema drugima stanice
nove ko~e.
U pola osam na dvoriate je izaaao gazda, %0ńuvar pruge Matvej. Jedinu
sobu svoje kućice ustupio je gostima, a sam je spavao na sjeniku.
Mrgodan, nerazgovorljiv seljak, Grinu su se sviali takvi. Nijedno
pitanje nije postavio. Ako je partija poslala ljude, zna%0ńi da tako treba.
Ako ne objaanjavaju zaato, zna%0ńi da ne smiju. Matvej je zagrabio snijeg,
protrljao lice i zagegao se prema radionici, maaući bisagama s alatom.
Zimovka se probudio malo nakon deset.
Nije sko%0ńio kao obi%0ńno, svje~ i vedar, već je polako ustao i pogledao
Grina ne rekavai ni rije%0ńi. Otiaao se umiti.
Niata se tu ne mo~e u%0ńiniti. Nema viae dje%0ńaka, sada je to %0ńlan BG-a.
Zimovkina se boja od ju%0ńer nepovratno promijenila: viae to nije nje~na
boja breskve, guaća je i ozbiljnija.
A do podneva problem je bio rijeaen.
Jemelja je sam vidio kako su novac utovarili u vagon napunjen vrećama
s bojom za peterburaku tvornicu Timofeja Grigorjevi%0ńa i stavili plombu.
Lokomotiva je odvezla vagon na ran~irni kolodvor, ondje će ga spojiti s
teretnim vlakom, i u tri popodne kompozicija će smanjenom brzinom
krenuti iz Moskve.
Srce je ravnomjerno radilo, otkucaj po sekundi. Organizam je obnavljao
snage. Sve je bilo u redu.
Glava deveta,
u kojoj se mnogo govori o sudbini
Rusije
Ostatak noći, besane, nemirne i zbrkane, Erast Petrovi%0ń proveo je na
Nikolajevskom kolodvoru pokuaavajući ponovo uspostaviti sliku
dogaaja i otkriti tragove zlo%0ńinaca. Iako je bilo mnogo o%0ńevidaca, kako
onih u modrim odorama, tako i civila, nisu pomagali razumijevanju
zbivanja. Svi su govorili o nekom %0ńasniku koji je navodno bacio bombu,
ali nitko ga, kako se razjasnilo, nije vidio. Razumljivo da je pozornost
policije i agenata bila usredoto%0ńena na putnike, kolodvorske prozore
[ Pobierz całość w formacie PDF ]